Industrija zabave često izjednačuje nelegalno skidanje sadržaja sa krađom, a krađa je nešto što bi kod većine ljudi izazvalo osećaj krivice. Ipak milioni onih koji skidaju sa interneta jednostavno ne osećaju krivicu kada preuzimaju sadržaj na svoje računare. Zašto je tako? Naučnici u Australiji misle da su pronašli odgovor.

Svakog meseca milioni ljudi skidaju i dele filmove, tv program, muziku, program i e-knjige bez odobrenja nosioca dozvole za autorska prava. U većini zemalja je ova aktivnost nelegalna što znači da ogroman broj korisnika interneta krši zakon na dnevnom nivou.

I dok postoji dosta kriminalaca oko nas, većina onih koji skidaju sadržaj sa interneta ne smatra da je njihova aktivnost ravna krađi. Uprkos velikom naporu nosioca prava da ga tako prikažu. Većini jednostavno nije isti “osećaj” a naučnici u Australiji smatraju da su otkrili i zašto.

Zaista, otkriveno je da je veća verovatnoća da će subjekti “ukrasti” objekte koji nemaju fizičko otelovljenje, bez obzira koja je cena ili rizik da će biti uhvaćeni.

Studija koju je objavio Robert Eres, student u Labaratoriji za Socijalnu neronauku pod vođstvom dr Paskala Molenberga istraživala je zašto ljudi koji normalno poštuju zakon nemaju problem sa kršenjem zakona koji pokriva “nedodirljive” stvari.

Istrazivače je stoga zanimalo šta se događa unutar mozga onih koji se bave piraterijom digitalnog sadržaja nasuprot krađi fizičkog objekta kao sto je torba.

Istrazivaci su na početku izdali upitnik kako bi otkrili da li je veća verovatnoća da će ljudi “ukrasti” virtuelne kopije (npr. film ili muziku) nego odgovarajuće fizičke kopije (DVD i CD). Zaista, otkriveno je da je veća verovatnoća da će subjekti “ukrasti” objekte koji nemaju fizičko otelovljenje, bez obzira koja je cena ili rizik da će biti uhvaćeni.

Istraživači su zatim izveli dve grupe skeniranja mozga kako bi ustanovili zašto su ljudi radiji da “ukradu” one stvari koje nisu fizički prisutne.

Prvi eksperiment otkrio je da je ljudski mozak mnogo aktivniji kada pokušava da zamisli neopipljive objekte u odnosu na opipljive. Ovo sugeriše da ljudi imaju više teškoće sa predstavljanjem neopipljivih objekata” – pišu istraživači.

brain-2

Tokom naredne grupe skeniranja, od subjekata je traženo da zamisle sebe kako legalno ili ilegalno nabavljaju fizičke i digitalne verzije stvari kao što su programi, filmovi, muzika, i televiziijski program.

Istraživači su pronašli da su učesnici imali mnogo više aktivnosti u lateralnom orbitalnom prednjem koretksu kada su zamišljali da kradu određeni predmet. Između ostavlih stvari, ovaj deo mozga poveza ne sa moralnom osetljivošću i bio je mnogo aktivniji kada su subjekti mislili o krađi opipljivih objekata nego kada su zamišljali krađu neopipljive objekte kao što su digitalni fajlovi.

brain-3

“Nalazi ova dva eksperimenta sugerišu da ljudi procesuiraju opipljive i neopipljive objekte veoma različito. kaže gdin Eres.

Paskal Molenbergs, vođa Socijalne Neuronaučne labaratorije smatra da ljudi imaju manje problema da prekrše zakone koji se tiču neopipiljivih stvari zato što im je teže da ih zamisle, pa njihov mozak oseća manje krivici prilikom “krađe”.

“Evoluciono smo nasledili više sa fizičkim dobrima – posebno vezano za privatnu svojinu pa smo zato predodređeni da ovo pošujemo više nego nedodirljive stvari kao što su ideje ili programi” navodi Dr Molenberg.

Konačno istraživači veruju da rezultati istraživanja imaju šire implikacije u oblasti online života koje prevazilaze pirateriju.

“Generalno, podaci koji su ovde izneti sugerišu da razlike koje vidimo u moralnom ponašanju (posebno u kontekstu ne-fizičkih interakcija; piraterija, nadzor preko interneta i špijunaža) mogu biti izazvane razlikama u njihovoj reprezentaciji u mozgu i vidljivoj razlici u jačini osećaja krivice koji se proizvodi kada su materijalni ili nematerijalni predmeti u pitanju” – zaključuju.

Prevod teksta objavljenog na sajtu Torrent Freak pod licencom (CC BY-NC 3.0)