Surogat materinstvo, kognitivno i moralno poboljšanje, bioinžinjering, eutanazija neki su od izazova na koje bioetika treba da odgovori. Povodom svetskog dana bioetike 31. maja u 18h će u domu omladine Beograda biće organizovana debata pod nazivom “Ljudska prava i ljudsko dostojanstvo”.

Pojam ljudskog dostojanstva se kroz istoriju dosta menjao. Danas, u vreme velikog tehnološkog napretka, je više nego ikad potrebno precizirati značenje tog termina jer je on neraskidivo povezan sa pojmom ljudskih prava koji je temelj Univerzalne deklaracije u bioetici o ljudskim pravima.

U međuvremenu zagrevamo se uz emisiju Vidik u kojoj su gostovali vodeći svetski etičari Piter Singer, Džulijan Savulesku i Vojin Rakić.

Koliko su ljudi svesni šta znači moralno poboljšanje?

DžS: Postoji više vrsta moralnog poboljšanja. Neke nisu toliko moralne, npr. nacistički eksperimenti. Pod moralom podrazumevam neke osnovne atribute. Da bi nekog nazvali moralnom osobom on mora biti spreman da se žrtvuje za druge osobe. Tu se ljudi međusobno razlikuju.  Potrebno je razumeti emocije drugih ljudi i adekvatno reagovati na njih. Kod psihopata ta sposobnost ne postoji. Nauka počinje da nam pokazuje kako možemo da shvatimo zašto su neki ljudi veoma altruistično nastrojeni, a neki drugi veoma sebični. Nauka nam pruža načine da to promenimo. Ne samo preko nagrade i kazne, već i promenom same hemije našeg mozga. Ponašanje potiče iz našeg mozga,  zbog toga postoji potencijal da budu promenjeno tako što će biti promenjeno ono što se dešava u našem mozgu. To zvuči zastrašujuće, ali mnogi lekovi koje danas uzimamo da ne upadnemo u depresiju takođe utiču na našu spremnost da sarađujemo sa drugim ljudima. Nauka danas otkriva prirodu naših ograničenja kao ljudi, kao životanja; otkirva mogućnost da se poveća altruizam kod ljudi, da se poveća empatija, i da se otkriju ljudi koji su ekstremni.

PS: Mislim da ljudi brinu koja će se vrsta morala izabrati, fokusiraju se na kontraverzna pitanja abortusa, brakove između homoseksualaca i gube iz vida one stvari koje su nam zajedničke, brojne stvari oko kojih se slažemo. Npr. svi bismo želeli da smanjimo patnju u svetu, da prevaziđemo patnju uzrokovanu ekstremnim siromaštvom, želimo da ljudi budu srećniji i da uživaju tokom života. Smatram da je to zajednički osnov za moral. Ako razmišljamo o takvom poboljšanju koje bi vodilo izbegavanju kriminalnog nasilja, poboljšanju koje vodi tome da ljudi postanu spremniji na saradnju i da pomognu ljudima u nevolji, ako se fokusiramo na te stvari, mislim da ideja moralnog poboljšanja postaje manje zastrašujuća.

VR: Pitanje se odnosilo na specifičnost ljudskog morala. Osnovna specifičnost je da postoji jaz između onoga što čovek smatra da je moralno opravdano i što treba da čini i onoga što de facto čini. Moralno unapređenje bih sveo pre svega na to, na premošćivanje jaza između onoga što verujemo da treba činiti i onoga što de facto činimo.

heart-864605_1920

„Ukoliko imamo moć da utičemo na prirodu naših potomaka, radije nego da ih ostavimo lutriji priorde onda bi trebalo to i da uradimo“ Džulijan Savulesku

Ovo je veoma primamljivo za svakoga. Koliko imamo mogućnost da u vantelesnoj oplodnji uz poznavanje gena i sl. dobijemo najbolje moguće potomstvo koje želimo da imamo? Postavlja se pitanje (koje je profesor Rakić spomenuo) količine novca i šta ćemo za taj novac da dobijemo. Da li se prirodna oplodnja zanemaruje i koje su sve posledice svega toga?

DžS: Prirodna reprodukcija će pasti u drugi plan jer je neefikasna. Jedan od pet embriona daje dete, a 5% od toga je nenormalno. Pitanje je koji su naši ciljevi. Da li su to zdrava deca: ljudi žele decu bez Daunovog sindroma i sličnih bolesti. Kvalitet života ne zavisi samo od zdravlja. Bitna je i sposonbost kontrolisanja impulsa. Ako ne kontrolišemo nagone, to dovodi do kriminala, lošeg uspeha u društvu i školi. Pokušavamo pronaći biološki osnov za inteligenciju, kontrolu impulsa, predispoziciju da se bude srećan. Ako možemo da izaberemo takve osobine, omogućićemo im bolji život. Postoje genetske predispozicije za psihopatiju koja nanosi zlo drugim ljudima. Postoje razlozi da se genetskom selekcijom takva stanja odstrane. Treba da nas rukovodi dobrobit naše dece: da odstranimo osobine koje ih dovode u opasnost da povrede druge ljude. To su principi pravog liberalnog društva. To nema veze sa nacističkim programima koji su radili na stvaranju superiorne rase. Njihova ideja zasnivala se na društvenom darvinizmu. Ako kao cilj imamo poboljšanje ljudskog života, onda je to dobar osnov za biološko poboljšanje ljudi.

PS: Slažem se, ne postoji ništa posebno u prirodnoj ljudskoj reprodukciji. Ona može dovesti do sjajnih rezultata, ali i do onih loših. Već smo daleko odmakli u sprečavanju loših rezultata. U većini društava omogućeno je prenatalno testiranje i okončanje trudnoće u slučajevima kada postoje problemi. Roditelji za čije se dete strahuje da će imati ozbiljne poremećaje mogu da prekinu trudnoću. Ali bilo bi dobro da postoje testovi kojima se to može saznati i pre trudnoće i bez potrebe za abortusom. Mislim da je dobro ako postoji mogućnost da odbacimo prirodnu reproduktivnu lutriju. Roditelji će biti oni koji će odlučivati o tome. Ovo je različito od eugenike totalitarnih režima. Smatram da je princip koji se zasniva na izboru roditelja dobar, ali možda je potrebno odlučiti o načinu na koji bi i društvo imalo ulogu u obezbeđivanju boljeg potomstva kako bi smo izbegli društveno nepoželjne posledice.

VR: Kao što profesor Singer kaže – kroz nove tehnologije sada imamo mogućnost da rešimo moralni problem koji mnogi ljudi imaju sa abortusom. Nove biotehnologije i za ljude koji su protivnici abortusa rešavaju moralni problem – nema trudnoće, nema ni abortusa.