Ljudi se svakog trenutka susreću sa teškim pitanjima ispravnog postupanja, poput onih šta možemo, šta ne smemo ili šta treba da uradimo. Etičari, na njihovu nesreću, sledeći svoj životni poziv, iznova i iznova postavljaju nove moralne dileme. Ovog puta, tražili su od nas da odgovorimo na sledeće pitanje.

Vi ste roditelj, živite u izobilju,  a imate prosečno dete, čije su mogućnosti za napredovanje ograničene. Pred njim ne stoji blistava perspektiva u smislu akademskog napretka. Pojavila se mogućnost da ga pošaljete na usavršavanje –  na studentsku razmenu kako bi diplomiralo na prestižnom kanadskom univerzitetu – Alberta. Međutim u vašem komšiluku postoji još jedan potencijalni kandidat za ovu priliku.

To je dete naših komšija koje je jednom rečju – potencijalni dvojnik Nikole Tesle: odličan učenik, kreativno, svoje vreme provodi usavršavajući sebe i svoje znanje do nivoa koji su izuzetni.  Ali njegova porodica nije u situaciji da mu pomogne i obezbedi potrebna sredstva.

Imajući uvid u ovu situaciju, pred Vama je odluka, a pitanje glasi: koje dete poslati, odnosno u koga uložiti novac?

Sa jedne strane, naše dete je naše dete, želimo da ga pošaljemo, bez obzira da li će se to isplatiti. U ovom slučaju, verovatno, neće.

Sa druge strane, ulog u mladu osobu sa evidentnim, zagarntovanim šansama za uspeh će se, i te kako, isplatiti, a njoj ćemo obezbediti karijernu budućnost koju zaslužuje.

Međutim, nama je svejedno da li će nepoznata mlada osoba da napreduje, jer naše dete je naše dete… Da li biti razuman i savladati emocije, ili je ipak važnije ono što osećamo, bilo to razumno ili ne? Ispod ovog pitanja krije se drugo pitanje – a to je da li ste za subjektivnost ili objektivnost u moralu?