spirala

Silikonska dolina je opsednuta srećom. Traganje za mitskim dobrim životom i uspehom koji je izbalansiran sa ispunjenošcu je iniciralo takozvani quantified self movement, višefazno spavanje i zalihe svakojakih farmaceutskih lekova u fiokama programera.

Ipak, Endru Tagart, diplomirani doktor filozofije, misli da su većina tih stvari besmislice. On razuverava osnivače, direktore i ostale ljude u Silikonskoj dolini od ideje da je život problem koji treba rešiti i da sreća čeka one koji ga reše. Tagart smatra da je usklađivanje privatnog i poslovnog života zapravo recept za patnju.

Ja to zovem problematizacijom sveta. Jednom kad počnes da tragaš za tim relativno novim pogledom na svet—problem, izazov, rešenje, ponavljanje—vidiš ga gotovo svuda. Umesto da postavimo pitanje ‘Kako biti uspešan’, mnogo je bitnije zapitati se ‘Zašto biti uspešan’”, navodi Tagart.

Tagart je jedan od male grupe „praktičnih filozofa“ koji se kreću među poslovnim krugovima. Oni se pozivaju na antičke filozofe kako bi preispitali večna pitanja kao što su „Kako živeti dobar život“ ali isto tako i ona praktična poput „Šta treba moj startap da gradi“. Ova vrsta filozofske istrage podstrektnuta knjigama, blogovima i savetnicima dobija na težini zbog svojih lojalnih sledbenika.

„Filozofija bi dosta pomogla poslovnoj zajednici silikonske doline“, kaže Džozef Vola, osnivač HelloSign-a, koji drži predavanja zajedno sa ostalim osnivačima na temu stoicizma, antičke grčke filozofije. „Najbitnija stvar s kojom osnivači treba da izađu na kraj je psihologija njih samih“, navodi Vola, citirajući dobro poznatu izreku iz Doline. „Filozofija je od najveće pomoći u najturbulentnijim trenucima“, što isto važi i za rukovođenje startapa.

„Praktična“ filozofija za silikonsku dolinu

Mnogi u Silikonskoj dolini ne kriju to da su skloni ismejavanju filozofije. Pol Gram, kompjuterski naučnik i suosnivač fonda za startape Y Combinator, učio je filozofiju kao student na Kornel univerzitetu zato “što je filozofija vrlo nepraktična – poput cepanja sopstvene odeće ili bušenja uva zihenadlom”, navodi se u njegovoj eseju iz 2007. godine. “Većina filozofa do sad je gubila vreme”, tvrdi Pol. To ga je navelo na potragu za „korisnijom“ filozofijom koja bi služila ljudima koji zapravo pokušavaju da poboljšaju svet.

Ovaj apel za praktičnost bi bila neka vrsta vere Silikonske doline kada bi je imali, a njihova glavna ustanova bi verovatno bila “Symbolic systems”, jedan od programa sa Stenford Univerziteta. Osnovan je 1986. godine od strane nastavnog osoblja s namerom da obrazuje nove generacije tehnoloških vođa, i da ispita kako dolazi do komunikacije između računara i ljudi. “SymSys” spaja neuronauku, logiku, psihologiju, veštačku inteligenciju, kompjutersku nauku, i savremenu filozofiju kako bi dobio istraživanja koja Kenet Tejlor, profesor na Stenford univerzitetu, naziva „Edukacijom o slobodnim umetnostima 21-og veka” (vidno su izuzeti Platon i Aristotel). Najveća imena Silikonske doline su diplomirala na ovom programu, među kojima su Peter Tiel, Marisa Mejer iz Yahoo-a, osnivač LinkedIn-a Rejd Hofman, i, između ostalih, osnivač Instagrama Majk Kriger.

Ali Stenfordova napredna vizija filozofije tek treba da dospe do većine iz zajednice tehnologije, a tek onda i ostatka poslovnog sveta. Naslovi poput „Da je Aristotel na čelu General Motors-a: Nova figura u biznisu“ i „life-hack“ eseji o stoicizmu su samo proizvod izbora čitaoca za lakim štivom dok putuje na relaciji San Francisko – Njujork.

Ipak, praktični filozofi poput Tagarta insistiraju da je filozofsko preispitivanje srž posla jednog izvršioca. Za razliku od drugih polja, filozofija ne podrazumeva ništa, već samo neumorno istražuje. Tagartovi klijenti kreću na put preispitivanja koji može da dovede do suštinskog razumevanja, boljih poslovnih odluka i, napokon, sreće. Ali to se desi tek nakon bolnog perioda refleksije, koji se uglavnom zasniva na odbacivanju obmanjujućih priča koje pričamo sebi.

„Filozofi stupaju na scenu u trenutku kada gluposti ne mogu više biti tolerisane“, kaže Tagart. „Mi te gluposti stavljamo na svetlost dana da bismo ih zaustavili. Poslovni svet današnji jeste zatrpan glupostima.“ On navodi porast i razvoj hakera, programerskih „nindži” i misaonih vođa čiji su identiteti izmišljeni ili jednostavno nemaju smisla.

Tagart je počeo sa radom 2010. godine i sada radi preko Skajpa sa preko 40 klijenata iz Sjedinjenih Država, Evrope, Centralne Amerike i Kanade. On naplaćuje i po 100 dolara na sat, što je slično cenama kliničkih psihologa. Međutim, Tagart omogućava svojim klijentima da plate onoliko koliko mogu da priušte za seanse koje mogu da traje satima.

On traži od svojih klijenata da duboko preispitaju svoja verovanja, neretko i po prvi put. Dok se psiholozi trude da pacijentima pruže terapeutski pristup, filozofski savetnici (koji ne sarađuju sa klijentima koji pate od neke mentalne bolesti) se fokusiraju na pronalaženje i rasturanje iluzija o životu koristeći logiku i razum (iako je nesumnjivo linija tanka). Tagart navodi kako su njegovi klijenti menjali svoje poslove, karijere, čak i seksualnu opredeljenost. Džerold MekGrat, osnivač savetovališta i saradnik Tagarta, kaže da su njegova pitanja bila nemilosrdno dosadna ali da su ga naterala da se suoči sa lažima koje je pričao sebi. On je konačno dao otkaz na poslu, fokusirao se na svoju ulogu oca i osnovao svoje savetovalište. „Sam proces nam je pomogao da beznačajne stvari ostavimo po strani i da se fokusiramo na to šta se zapravo zbiva“, tvrdi MekGrat.

Filozofija se rangira kao 89. najpopularniji izbor na fakultetima, i retko kad se javlja na listama bestselera ili u masovnim medijama, što je samo još jedan dokaz da šira javnost ne ceni filozofiju. Situacija sa filozofskim savetovanjem nije ništa drugačija. Iako je nastalo ranih devedesetih godina prošlog veka, prema navodima dva akreditovana izvora, filozofsko savetovanje se još uvek svodi na nekoliko stotina članova. Nijedna državna institucija ne izdaje sertifikat za ovakav vid savetovanja, niti je neka osiguravajuća agencija podržala ovu praksu, tako da samo nekolicina ljudi uključujući Tagarta se bavi ovim poslom, navodi Američko Udruženje Praktičara Filozofije.

Čak i u Silikonskoj dolini, filozofija ostaje kao sporedno zanimanje. Stoicizam, verovatno najpopularnija škola misli za startap pokretače, ima samo par javnih sledbenika. Rajan Holidej napisao je tri knjige o stoicizmu (koju su neki učenjaci prozivali kao „lošu pop-psihologiju… za arogantne uspešnike“). Druga knjiga, „Vodič za dobar život: drevna umetnost stoičkog uživanja“ Bila Irvina, profesora filozofije sa Wright State Univerziteta, kruži preduzetničkim krugovima u San Francisku, gde je dobila ulogu vodiča za nošenje sa preprekama startap života.

Irvin razume ovaj fenomen. „Stoicizam je smišljen kako bi koristio prosečnom čoveku“, kaže on. “To je filozofija o definisanju toga šta se smatra dobrim životom”. Silikonska dolina sebe posmatra kao da je na sličnom zadatku. Gugl se javno oglasio kao predvodnik ovakve filozofije. S tim u vezi, kompanija nudi svim svojim zaposlenima besplatne časove uz pomoć inicijative “Trazi unutar sebe”, sada već nezavisne fondacije posvećene podsticanju fokusa, samosvesti i težnji da „stvori bolji svet za sebe i druge“.

Ali Skot Berkun, bivši menadžer Mikrosofta i diplomirani filozof koji je napisao par poslovnih knjiga na ovu temu, kaže da su časovi filozofije u Silikonskoj dolini postali besmisleni. Mnogi su fokusirani na preuveličavanje sebe, umesto da teže nekoj višoj svrsi. „Da stavimo Sokrata u sobu sa nekoliko mladih preduzetnika, mislim da bi bio uznemiren činjenicom da svi ti mladi ljudi ulažu svoje vreme na način koji ne doprinosi ni svetu ni njima samima.“

Borci iz Silikonske doline možda pronađu sreću ako budu preispitali svoju definiciju uspeha. Stoici su imali šta da kažu na ovu temu. Iako ih danas posmatraju hladnokrvnim namćorima, stoici su zapravo bili preteča psihologa koji su pokušavali da nam ukažu na iluzije koje nam donose patnju. Ljudi će pronaći lepotu i smisao u svom svakodnevnom životu tako što će se usmeriti ka stvarima koje zapravo jesu bitne. Kao što Irvin kaže, „Zašto biste grcali u patnji kada je moguće živeti mnogo jednostavniji i srećniji život?“

Preveo Milan Novakovic

Originalno objavljeno na poralu qz.com