Niko ne voli da greši, a još manje da priznaje sopstvene greške. Svako od nas voli kada je u pravu, a ne njeni ili njegovi prijatelji. Svi koji se bave istraživačkim radom znaju da je mnogo lakše, ali i prijatnije pisati naučni rad kada se svi dokazi, svi argumenti, sva istraživanja slažu sa vašom tezom.

ivan komarov

Foto: Nikola Zamurović

Nije potrebno mnogo da se “rodi” verovanje u našoj glavi. Na primer, ukoliko poznajemo  nekoliko kreativnih ljudi koji su levoruki, možemo formirati verovanje da su levoruki ljudi kreativniji od desnorukih. To je naša hipoteza (pretpostavka) i to je ono što želimo da proverimo, da stavimo na test. Svaki put kada vidimo levoruku osobu kako ispisuje nešto na papiru ili drži makaze, dobijamo informacijame koje bi mogle potkrepiti naše verovanje. Do greške dolazi  ako ostale informacije zapostavljamo. Ako zapostavljamo levoruke ljude koji nisu u stanju da nacrtaju ni Čiča Glišu, ili ukoliko zanemarujemo kreativne ljude koji su desnoruki. Npr. možemo doći do informacije da je Mikelanđelo bio levoruk, a isto tako i poznati glumac Čarli Čaplin. Zaista, ovi ljudi su bili levoruki i izuzetno nadareni, ali bio je i slikar Vinsent Van Gog koji nije slikao levom rukom.

Ovde nastaje zabluda da smo na osnovu racionalnog zaključivanja i dugogodišnjeg sakupljanja informacija doneli zaključak da su levoruki ljudi nadareni i kreativni, a u stvari mi smo samo odabrali informacijeIMG_0086 koje nam odgovaraju da bi potkrepili verovanje za koje se zalažemo. Za ovu pojavu skovana je i fraza u Engleskom jeziku “cherry picking”.  Zamislite da pošaljete berača koji bira samo najbolje plodove, dok one prosečne ili lošije preskače. Bilo bi pogrešno kada biste na osnovu ubranog uzorka donosili sud o ostalim višnjama.

Internet i internet pretraživači će nam pomoći da nađemo ono što tražimo, u našem primeru pomoći će nam da nađemo mnogo kreativnih ljudi koji su levoruki. Zato je bitno šta tražimo. Nije dovoljno da tražimo samo informacije koje potrkrepljuju naše verovanje, već i one koje bi ga pobijale. Potrebno je da gledamo širu sliku, celu bazu podataka, i da u okviru te baze vidimo da li se neki rezultati izdvajaju.

Istraživanje ove pojave pokazuje da ljudi imaju tendenciju da tragaju za informacijom koja potvrđuje njihov unapred već postavljeni stav.
Takođe, nije redak slučaj da ukoliko već poseduju informaciju da je pogrešno protumače samo da bi potvrdila njihov početni stav koji dokazuju.

Ova greška se ponavlja u raznim oblicima. Ljudi jednostavno imaju naviku da tragaju svesno ili nesvesno za informacijom koja potvrđuje već postojeću tačku gledišta koja je polazni stav.

Na primer zamislite poslodavca, gospođu Smit koja je zaposlila novog radnika o kome ima visoko mišljenje. Zamislimo i da on nije kompetentan za to radno mesto.  Moguće je da ona neko vreme to i ne primećuje pošto ostali ljudi u kompaniji odrađuju posao novog radnika. Moguće je da gospođa Smit bude impresionirana ovim radnikom ukoliko primeti da na primer nikada nije zakasnio na posao.

Popularna nauka često pravi greške u dokazivanju hipoteza, tj. ne uzimaju u obzir sve informacije, već selektivno biraju samo one koje bi potvrdile hipotezu.

Iluzija učestalosti

Pristrasno potvrđivanje se gotovo stalno koristi za objašnjenje paranormalnih pojava.
Na primer zamislite da sam preturajući po knjigama pronašao omiljeni roman, neka to bude   ‘Ana Karenjina’ od Tolstoja. Sutradan pročitam u časopisu koji slučajno prelistavam priču o Ani Karenjini, a pola sata nakon toga, gle čuda, na televiziji se prikazuje film – ‘Ana Karenjina’. Sledećeg dana naiđem na emisiju o Lavu Tolstoju. thumbZaista čudno i pomalo zastrašujuće. Šta se dešava ovde? Da li univerzum želi da mi nešto poruči? Zapravo ne. Ovo se naziva iluzija učestalosti. U stvari sve ostale informacije sam ignorisao i formirao verovanje da se zaista sve što je vezano za roman ‘Ana Karenjina’ uzastopno javlja s nekim razlogom. Moglo bi se reći da sam potajno priželjkivao i podsvesno selektivno prihvatao samo informacije koje su vezane za roman – ‘Ana Karenjina’.
Sa ove tačke gledišta pristrasno potvrđivanje je filter koji nam služi da vidimo samo takvu realnost koja se poklapa sa našim očekivanjima.
Iluzije učestalosti su česte: Tako ukoliko želim da kupim model automobila koji mi se dopada, svugde na ulici ću videti baš taj model, a zapostaviti sve druge. Ukoliko sam zaljubljen sve pesme koje čitam i slušam će mi delovati kao pesme o ljubavi.

Da li filozofi bolje prolaze?

Kako da naši sudovi budu nepristrasni uprkos tendencijama naše prirode? Spisak “nepristrasnih procedura” mogao bi da izgleda ovako: usporiti, zamišljati suprotnosti, reflektovati o problemu.

Međutim, istraživači sa Harvarda sproveli su istraživanje koje je pokazalo da su i ispitanici koji su  uvežbani da kritički misle, filozofi, bili pod uticajem tendencija naše prirode. Nebitni faktori  menjaju i njihove odluke.

“Eksperti” su bili jednako podložni uticajima sa strane.

Razlog više za proučavanje liste pristrasnosti.